Yitzhak Rabin

Yitzhak Rabin je bio izraelski vojnik i političar.
Rođen je u Jeruzalemu  1. ožujka 1922. g. , gdje je završio poljoprivrednu školu.
Rabin se borio u židovskom Palmachu protiv britanskih vlasti te je sudjelovao u oružanim akcijama protiv vichyjevske Francuske u Siriji i Libanonu.
Tijekom Prvoga izraelsko-arapskog rata 1948. vodio je obranu Jeruzalema, a u završnoj fazi rata vodio je operacije protiv Egipćana u pustinji Negev. 
Rabin je brzo napredovao u redovima izraelske vojske te je 1964. postao načelnik glavnoga stožera.
Njegove zamisli o brzom novačenju pričuve i uništenju neprijateljskoga zrakoplovstva na zemlji pokazale su se odlučujućima u ratu 1967.
Godinu dana nakon rata okončao je vojnu karijeru i preuzeo mjesto veleposlanika u Sjedinjenim Američkim Državama.
Godine 1973. ušao je u politiku te nakon ostavke Golde Meir 1974. postao peti izraelski premijer i prvi rođen na izraelskom tlu.
U travnju 1977., nakon niza skandala, prisiljen je predati vodstvo stranke Shimonu Peresu. Od 1984. do 1990.
Godine 1992. vratio se na čelo Laburista i nakon izbora postao predsjednikom vlade.
Nakon tajnih pregovora, 1993. potpisao je sporazum s dugogodišnjim neprijateljem Yasserom Arafatom, a 1994. zajedno s izraelskim ministrom vanjskih poslova Shimonom Peresom i Yasserom Arafatom podijelio je Nobelovu nagradu za mir.
Na mirovnom skupu 1995. ubio ga izraelski ekstremist a njegova će smrt biti nenadoknadiv gubitak bliskoistočnom mirovnom procesu.

George Orson Welles

George Orson Welles je bio američki redatelj, glumac, scenarist i producent za film, kazalište, radio i televiziju.
Rođen je 1915. u Kenoshi, Wisconsin, kao drugi sin Richarda Heada Wellesa, tada proizvođača farova, i Beatrice Ives, koncertne pijanistice i feministice.
Odgojen je kao katolik.
1936. je Federalni kazališni projekt zaposlio nezaposlene kazališne glumce.
John Houseman je angažirao Wellesa i dao mu da režira projekt za Američko crnačko kazalište u Harlemu.
Želeći dati crnoputoj glumačkoj ekipi da igra klasike, ponudio im je Macbetha i adaptirao ga kao vudu-predstavu.
S dvadeset godina, Welles je slavljen kao čudo od djeteta.

Nakon uspjeha Macbetha, Welles je postavio apsurdnu farsu Horse Eats Hat.
Zacementirao je svoju reputaciju "Bijele nade" s Dr. Faustom.
Welles je u velikoj mjeri bio aktivan i na radiju, kao glumac, a poslije i kao redatelj i producent.
Osvojio je 5 Oscara.
Welles je umro u 10. listopada 1985. svom domu u Hollywoodu od srčanog udara.

Hundertwasser

Hundertwasser je bio austrijski slikar, grafičar i arhitekt.
Rođen je u Beču 15. prosinca 1928. godine pod imenom Friedrich Stowasser.
Već sa 5 godina počinje otkrivati umjetnost i počinje raditi prve crteže.
Postao je poznat već od kasnih 60-ih godina.
Jer nakon boravka u Parizu slijede neprestane izložbe, predavanja i performansi.
Slavu mu cijelo vrijeme učvršćuju svjetske turneje njegovih radova po muzejima na svih pet kontinenata.
Prijateljstvo s Harelom započelo je 1972. godine i oslobodilo je Hundertwassera svih životnih briga materijalne prirode.
Ta 1972. godina bila je prekretnica u njegovom životu i zbog smrti majke, uz koju je bio duboko vezan.

Od vremena kada je naslikao svoju prvu spiralu, 1953. godine u ateljeu svojega prijatelja Renéa Brôa, Hundertwasser je učvrstio svoju viziju svijeta i svoj odnos prema  stvarnosti.
Ravne linije nazivao je “đavoljim oruđem”.
Svoju umjetničku teoriju nazvao je “transautomatizam”.
Hundertwasser je preminuo 2000. godine na palubi broda Queen Elizabeth II. na Pacifiku.
Prema vlastitoj želji, pokopan je na svom posjedu na Novom Zelandu ispod stabla magnolije.
1953. godine naslikao je sliku Vrt sretne smrti, koja je proročanska zamisao ekološkog ukopa gdje mrtvi nastavljaju živjeti kroz drveće posađeno na njihovim grobovima.

Moj najdraži film...

Moj najdraži film je Žikina dinastija 2.
Režirao ga je: Zoran Čalić.
Glavni glumci su: Dragomir Bojanić (Žika) i Marko Todorović (Milan).
U filmu se radi da Milan i Žika imaju unuka Mišu i nisu ga vidjeli već par dana.
Krenuli su na selo i ostali su bez kočnica.
Žika je izvadio nožnu i ručnu kočnicu.
Žika je uzeo komad drva i koristio ga za ručnu kočnicu.
Kada su krenuli drvo je puklo i nisu se mogli zaustaviti.
Putem su vidjeli Mišu kako "pumpa gumu".
Uglavnom bolje je da pogledate film.


Film mi se jako sviđa zato što je jako  zabavan i zanimljiv .
Film mi se još sviđa  zato što je pun smješnih scena.
Još mi je dobar jer je film domaći pa se razumije i nemoram čitat.
Uglavnim Milan i Žika su carevi.
:D